Tvoj osobni odnos s Bogom
-o-

Jutros sam rekao da je uporaba energije bitna, a nije bitno samo njezino posjedovanje. Mnogi ljudi imaju komplekse manje vrijednosti različitog tipa. Mogu misliti da nisu učeni. Kako će oni postići cilj svoga života? Krivo je pretpostaviti da će netko čitajući brojne knjige, ili lijepo predavajući dostići Parama Purušu. Nikakvo obrazovanje, čak niti pismenost nisu potrebni za susret s Bogom. I budućnost onih koji su neuki je isto tako svijetla.

Odnos Boga sa ljudskim bićima je obiteljski odnos. Kada roditelji hrane svoju djecu, ne daju četiri čapatija sinu koji je akademski obrazovan umjetnik, a samo jedan čapati sinu koji je završio osnovnu školu. Za roditelje, sva su djeca jednaka. Isto tako, za Boga su svi ljudi jednako vrijedni duhvne hrane koju će im On dati. U stvari, roditeljska ljubav ovisi ne o učenosti djece, već o vezanosti djece za roditelje.

Učeni ljudi i intelektualci imaju jednu zapreku. Oni čitaju različite teorije i filozofije i te stvari im uznemiruju um. Nisu u mogućnosti razlikovati koja filozofija je bliža istini. To nije slučaj sa manje obrazovanim ljudima, budući da oni strpljivo koračaju duhovnom stazom, ne uznemiravajući se time. Intelekt nije u mogućnosti shvatiti Parama Purušu. Napokon, intelekt je samo kreacija procesa pratisaincara (kozmičkog ciklusa u kojem se, korak po korak, svijest mijenja iz stanja krute materije u Kozmičku svijest), gdje se Čista Svijest vraća iz uma, koji je nastao iz pet osnovnih faktora, u koje se prije pretvorila. Pošto je stvoren, intelekt se ne može uspoređivati sa svojim Stvoriteljem, Najvišim Bićem. Lutke mogu izvesti bilo koju dramu koju gospodar želi da one izvedu, ali ne mogu kontrolirati gospodara koji se igra njima.

Što je znanje? To je subjektivizacija nekog objekta. Bog, pošto je najviša subjektivnost, ne može se uhvatiti misaonim procesom, misaoni proces može uhvatiti samo objekte u izvanjskom svijetu, a ne i najviše stanje subjektivnosti.

Jednako tako, Boga se ne može doseći samo slušajući brojna predavanja o duhovnosti. Neke osobe su stalno prisutne na duhovnim predavanjima. Ali, štogod one čule na jedno uho, izlazi pod kutem od 180 stupnjeva na drugo uho i ne vodi do oslobođenja. Uz pomoć kiirtana i stalno se prisjećajući Boga je drugačije. Činila to osoba iz snanovišta devocije, ili neprijateljstva, rezultati su ohrabrujući. Riječ shraddha (prevodi se kao "vjera i predanost") u stvarnosti nema pravog prijevoda na engleski jezik. Štogod možete smatrati kao summum bonum života je sat. A kada usmjerite svoje djelovanje i misli prema ostvarenju tog cilja, to se naziva shrat. Osjećaj koji se povezuje s takvim usmjerenjem naziva se shraddha.

Čak i kad mislite o Bogu kao o neprijatelju, poezani ste s Njime. U stvarnosti, naš um je aktivniji misleći o nekome sa bijesom i mržnjom, nego sa pozitivnim predznakom. Kada se sa nekim posvađamo, tada nastavimo smišljati što ćemo toj osobi reći sljedeći put kada se sretnemo. Prema tome, Boga ćemo dostići voleći Ga, ili mrzeći Ga. Ravana je stalno mislio o Rami kao o svome neprijatelju i postigao je oslobođenje uz Njegovu pomoć. No, samo slušanje predavanja i proučavanje skripti neće donijeti željene rezultate.

Još jednu činjenicu treba zapamtiti: Boga realiziraju osobe koje On blagoslovi svojom milošću. Ne treba misliti na sljedeći način: "Do sada sam učinio tako puno, sada me Bog treba prožeti svojom milošću." Radije treba misliti: "Na tebi je, o Bože, da me blagosloviš, ili ne." Ukoliko ste ponosni na svoja dobra djela, taj ponos će ostati na kraju, a ne milost Božja. Za Njega, svi jednaki. Za društvo su različitosti važne, ali ne za Boga. Njegova milost pada na sve, no ukoliko nosite kišobran svog ega iznad glave, kako možete biti okupani Njegovom milošću? Svatko ima pravo ući u Bramaloku (najsuptilniji sloj Kozmičkog uma); to je pravo stečeno rođenjem svake osobe. Da bi bila prožeta njegovom milošću, osoba samo treba odstraniti svoj ego.

Koliko god veliki griješnik netko bio, od trenutka kada se predaje Bogu, osoba postaje predani poklonik (divoti) - njegovo ili njeno oslobođenje je zagarantirano.

Entitet kojega pokušavate dostići - Parama Puruša - vaše je najdublje sebstvo. Vaš odnos s Njim nije vanjske prirode, koji treba biti određen sudom, zakonima ili društvenim normama. To je obiteljski odnos. Želja u vašem umu da se susretnete s Bogom rađa se samo u trenutku kad je On naklonjen vama. To je rezultat Njegove želje da susretne vas. Vaš susret s Bogom nije jednostrana akcija, to je zajednički čin. Krenite jedan korak prema Njemu, i on će vam se približiti za dvadeset koraka.

U trenutku kad novorođenče počne hodati, roditelji ga isprva ohrabruju i navode da prohoda. Ono pokušava hodati, ali pada. Tada ga roditelji prihvate i posjednu u svoje krilo. Bog čini to isto. Učinite i najmanji napor, i On će vas prihvatitti i posjesti u Svoje krilo.

Vaš odnos sa Bogom je osoban. Nitko ne može ugroziti taj odnos. To je dio vašeg bića, vaše pravo stečeno rođenjem.


21. siječnja 1971. navečer, Ranchi